Julian Huxley

Sir Julian Sorell Huxley (London, 22. lipnja 1887. – London, 14. veljače 1975.) bio je engleski evolucijski biolog, humanist i internacionalist.

Isticao je prirodni odabir kao primarnu silu u evoluciji i bio je vodeća figura sintetičke teorije o evoluciji polovicom 20. stoljeća. Bio je sekretar Londonskog zoološkog društva (1935. – 1942.), prvi predsjednik UNESCO-a (1946. – 1948.), odigrao je ulogu u osnivanju Međunarodne humanističke i etičke unije (1952.), bio je suosnivač Svjetske organizacije za zaštitu prirode (1961.), predsjednik Britanskog društva humanista (1963. – 1965.), član Kraljevskog društva.

Julian Huxley bio je poznat po predstavljanju znanosti u knjigama i člancima, kao i na radiju i televiziji. Primio je UNESCO-ovu nagradu Kalinga za populariziranje znanosti (1953.), Darwinovu medalju koju dodjeljuje Kraljevsko društvo (1956.) i Darwin-Wallace medalju koju dodjeljuje londonsko Lineansko društvo (1958.). Iste je godine dobio naslov ''Sir'', stotinu godina nakon što su Charles Darwin i Alfred Russel Wallace objavili teoriju evolucije. Primio je posebnu nagradu Lasker koju dodjeljuje fondacija Lasker (1959.).

Julian Huxley bio je iz istaknute obitelji Huxley. Neki od članova poznate obitelji su: Thomas Henry Huxley, Julianov djed, čvrsti podupiratelj i prijatelj Charlesa Darwina i izumitelj termina ''agnostik''; Aldous Huxley, Julianov brat, autor znanstvenofantastičnog romana, ''Vrli novi svijet'' (1932.); Andrew Huxley, Julianov polubrat, fiziolog, biofizičar i dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu, 1963. i drugi.

Julian Huxley od malena je pokazivao interes za prirodu. 1880-ih pohađa Eton College. Godine 1906. odlazi na Balliol College, Sveučilište Oxford gdje razvija interes za embriologiju i protozoa. Godine 1909. završava studij prvi u klasi. Kao profesor radi na Sveučilištu Rice, Houston, Texas (1913. – 1916.); New College, Sveučilište Oxford (1919. – 1925.); King's College, London (1925. – 1927.).

Njegovi znanstveni interesi, što pokazuju njegove brojne izdane knjige, uključuju: udvaranje kod ptica, biologiju raka, mrave, genetiku, ekologiju, evoluciju, očuvanje prirode. Iako je radio i bio uspješan na mnogim poljima biologije, središnja tema njegova rada bila je evolucija.

Huxley je mnogo putovao po Europi, Africi i Sjedinjenim Američkim Državama. To mu je omogućilo da uči od drugih znanstvenika, prirodoslovaca i administratora, ali i da utječe na njih. U Sjedinjenim Američkim Državama susreo se s drugim evolucionistima u kritičnom vremenu kada se preispitivao prirodni odabir. U Africi je utjecao na kolonijalne administratore u vezi s edukacijom i očuvanjem prirode. Pisao je o ugroženim vrstama što je utjecalo na osnivanje Svjetske organizacije za zaštitu prirode. U Europi, preko UNESCO-a, bio je u centru poslijeratnog preporoda obrazovanja. Kao predsjednik UNESCO-a mogao je promicati obrazovanje, kontrolu populacije i očuvanje prirode. Omogućuje Wikipedia